Predmet oporezivanja
Porez na prenos apsolutnih prava (skraćeno „porez na prenos") je jednokratan porez koji se naplaćuje pri prenosu uz naknadu prava svojine na nepokretnostima i nekih drugih apsolutnih prava. Glava IV Zakona o porezima na imovinu (čl. 23–30b ZPI) ga uređuje kao porez na promet kapitalnih dobara između dva subjekta — najčešće kupca i prodavca stana, kuće, poslovnog prostora, garaže ili zemljišta. Poreski subjekt nije nepokretnost kao takva, već pravni promet: čin sticanja prava svojine od strane novog vlasnika.
Pored prometa nepokretnosti, predmet poreza na prenos je i prenos prava intelektualne svojine, prava korišćenja građevinskog zemljišta, kao i prodaja ojavnoj prodaji pokretnih kulturnih dobara — ali u praksi 95% obračuna otpada na nepokretnosti. Bez obzira na vrstu prava, princip je isti: stopa, osnovica i rok prijave su jedinstveni.
Stopa: 2,5%
Zakonska stopa iznosi 2,5% i utvrđena je članom 30 Zakona o porezima na imovinu. Ova stopa važi za sve vrste nepokretnosti — stan, kuću, poslovni prostor, plac — bez razlike. Lokalne samouprave nemaju ovlašćenje da menjaju stopu poreza na prenos (za razliku od godišnjeg poreza na imovinu, gde opštine imaju određenu diskreciju u okviru zakonskih maksimuma).
Treba imati u vidu da je 2,5% stopa neto u tom smislu da se na nju ne nadograđuju dodatni opštinski namet, taksa lokalne samouprave ili korigujući koeficijent. Iznos obračunat po ovoj stopi je konačan poreski dug (uz eventualnu zateznu kamatu ako se ne plati u roku). Beležničku nagradu (typično 0,1–0,5% vrednosti, sa zakonski propisanim gornjim limitima) i taksu za upis u katastar plaća kupac odvojeno — ali to nisu porezi, već naknade za uslugu i ne ulaze u ovaj kalkulator. Član 30 Zakona o porezima na imovinu (Sl. glasnik RS br. 94/2024)
Osnovica: ugovorena ili tržišna — viša
Osnovicu čini ugovorena cena, ali samo ako nije niža od tržišne vrednosti nepokretnosti u trenutku nastanka poreske obaveze. Ako PURS na osnovu sopstvene procene utvrdi da je tržišna vrednost viša, osnovica je tržišna vrednost (čl. 27 ZPI). U praksi to znači da pokušaj „optimizacije" tako što se u ugovor upisuje simbolično niska cena ne donosi uštedu na porezu — donosi rešenje sa višom procenjenom osnovicom i, eventualno, dodatne kontrole.
Procena tržišne vrednosti se vrši na osnovu uporedivih transakcija u istoj zoni i istoj kategoriji nepokretnosti u prethodnoj godini. PURS koristi internu bazu prometa, podatke iz katastra i, kod nestandardnih nepokretnosti, veštačenje. Obveznik ima pravo da uz prijavu priloži sopstvenu procenu (od ovlašćenog procenjivača), ali konačnu odluku donosi PURS. Ako se obveznik ne slaže sa procenom, podnosi žalbu u roku od 15 dana po prijemu rešenja. Član 27 Zakona o porezima na imovinu (Sl. glasnik RS br. 94/2024)
Ko plaća: kupac (ali ekonomski može i prodavac)
Zakonski obveznik je sticalac prava — u tipičnoj kupovini stana to je kupac (čl. 25 ZPI). Rešenje PURS se uvek izdaje na ime kupca, i u katastar se ne može upisati pravo svojine bez dokaza o plaćanju (ili rešenja o oslobođenju). Ekonomski teret strane, međutim, mogu ugovorom raspodeliti drugačije: nije retko da kod prodaje stanova investitorske korporacije reklamiraju „cena uključuje porez", ili da prodavac u privatnoj prodaji preuzme obavezu kao deo pregovora oko cene.
Klauzula tipa „porez na prenos snosi prodavac" je pravno valjana između strana, ali ne menja poreski subjekt. PURS će potraživati porez od kupca; ako prodavac ne plati, kupac može tužiti prodavca u parnici za naknadu plaćenog iznosa. Da bi se ovaj rizik izbegao, u praksi se koristi depozit kod javnog beležnika — deo kupoprodajne cene se zadržava do prijema rešenja PURS-a, i onda javni beležnik direktno uplaćuje porez i preostatak isplaćuje prodavcu.
Razlika: PDV vs porez na prenos
Najčešća konceptualna greška je mešanje ova dva poreza. Razlika nije u kvalitetu nepokretnosti (nova/stara), već u pravnom statusu prodavca i broju prethodnih prometa. Tabela ispod sažima razliku.
Prva prodaja od investitora-obveznika PDV-a
- Pravni osnov
- Zakon o PDV-u, čl. 23–24
- Stopa — stambeno
- 10%
- Stopa — poslovno
- 20%
- Formalni obveznik
- investitor (PDV-obveznik)
- Ko snosi ekonomski
- kupac (kroz cenu)
- Olakšica prvog kupca
- ne primenjuje se
- Rok prijave
- investitor po PDV obrascu (mesečno/kvartalno)
- Tipični obrazac
- PPPDV
Druga i svaka naredna prodaja iste nepokretnosti
- Pravni osnov
- Zakon o porezima na imovinu, Glava IV (čl. 23–30b)
- Stopa — stambeno
- 2,5%
- Stopa — poslovno
- 2,5%
- Formalni obveznik
- kupac (sticalac)
- Ko snosi ekonomski
- kupac (po pravilu, ali ugovorno se može preneti)
- Olakšica prvog kupca
- do 40 m² + 15 m²/član
- Rok prijave
- 30 dana od overe ugovora (PPAP)
- Tipični obrazac
- PPAP
| Kategorija | PDV (novogradnja)Prva prodaja od investitora-obveznika PDV-a | Porez na prenos (sekundarno tržište)Druga i svaka naredna prodaja iste nepokretnosti |
|---|---|---|
| Pravni osnov | Zakon o PDV-u, čl. 23–24 | Zakon o porezima na imovinu, Glava IV (čl. 23–30b) |
| Stopa — stambeno | 10% | 2,5% |
| Stopa — poslovno | 20% | 2,5% |
| Formalni obveznik | investitor (PDV-obveznik) | kupac (sticalac) |
| Ko snosi ekonomski | kupac (kroz cenu) | kupac (po pravilu, ali ugovorno se može preneti) |
| Olakšica prvog kupca | ne primenjuje se | do 40 m² + 15 m²/član |
| Rok prijave | investitor po PDV obrascu (mesečno/kvartalno) | 30 dana od overe ugovora (PPAP) |
| Tipični obrazac | PPPDV | PPAP |
Praktično pravilo: ako je objekat upravo izgrađen i kupujete ga direktno od investitora — gotovo sigurno se primenjuje PDV. Ako kupujete od fizičkog lica koje već nekoliko godina stanuje u stanu, ili od pravnog lica koje stan koristi i preprodaje — to je sekundarno tržište i primenjuje se porez na prenos. Granični slučaj: investitor proda stan koji je privremeno izdavao kao zakup (znači više nije „prva prodaja") — tada se primenjuje porez na prenos, ne PDV. U svakom graničnom slučaju, pre potpisivanja ugovora se proverava pravni status prethodnih prenosa kroz katastar i poslovne knjige investitora.
Šta ulazi u osnovicu, a šta ne
Pri obračunu osnovice uračunava se: cena stana sa pripadajućim ostavama i lođama, parking mesta i garaže koja je predmet istog ugovora, opremljenost koja je stalno priključena (npr. ugradna kuhinja). Ne uračunava se: pokretni nameštaj koji je predmet odvojenog ugovora, uplata u investicioni fond ili stambena zadruga koja je odvojeno definisana, beležnička nagrada, taksa za upis u katastar, agencijska provizija. Ako želite da pojedine stavke isključite iz osnovice, ugovor mora to jasno razdvojiti — nije dovoljno usmeno reći „nameštaj nije deo cene".